Svaki narod ima svoju svetu planinu: Grci – Olimp, srednjoeuropski narodi Alpe, Japanci – Fuji. Hrvatska kultna planina, njezina sveta gora, je Velebit. Među njegovim je vrhovima boravište dobrog duha u Hrvata – Vile Velebita. Iako po visini zaostaje za Dinarom, Kamešnicom i Biokovom, ta planina ima središnje mjesto u kolektivnoj svijesti hrvatskog naroda. Ona je sastavni dio nacionalnog identiteta, simbol Hrvatske i jedan od elemenata njezine prepoznatljivosti u svjetskoj zajednici. Takvo mjesto u duhovnom reljefu Hrvatske Velebit je zaslužio svojim položajem, izgledom i značenjem u životu njezina stanovništva.
Velebit je najduža planina Dinarskog sustava. Proteže se u blago povijenom luku, smjera sjeverozapad – jugoistok, između prijevoja Vratnik i doline Zrmanje, u duljini od 145 km. Glomazna mu je trupina poprečno raščlanjena prijevojima, što je osnova uobičajne podjele planinskog niza na: sjeverni (između Vratnika i Velikog Alana), srednji (između Velikog Alana i Baških Oštarija), južni (između Oštarija i Malog Alana) i
jugoistočni (između Malog Alana i doline gornje Zrmanje). Na zapadu je jasno omeđen Velebitskim kanalom Jadranskog mora, a na istoku ličko-gackom zaravni, između 425 i 600 metara nadmorske visine. Širina mu varira od oko 30 kilometara u sjevernom, do svega desetak kilometara zračne udaljenosti na južnom Velebitu. Unatoč glomaznom izgledu, njegov se planinski niz ne odlikuje naročitom visinom. Najviši, Vaganski vrh, doseže tek 1757 m.
Zbog osobitih reljefnih, vegetacijskih i pejzažnih vrijednosti, pojedini uži dijelovi Velebita posebno su izdvojeni i obuhvaćeni odgovarajućim kategorijama zaštite. Godine 1949. u južnom dijelu planinskog niza osnovan je Nacionalni park “Paklenica” (102 km2), dok su najvrijedniji dijelovi sjevernog i srednjeg Velebita zaštićeni u kategoriji strogih i specijalnih rezervata.
Nakon što je 1978. g. uvršten u svjetsku mrežu rezervata biosfere (“Program čovjek i biosfera”, UNESCO), odlukom Hrvatskog sabora 1981. cijeli je Velebit proglašen parkom prirode. Godine 1999. u sjevernom dijelu planinskog niza osnovan je Nacionalni park “Sjeverni Velebit” (109 km2), koji uključuje stroge rezervate Hajdučki i Rožanski kukovi, specijalni botanički rezervat Zavižan –
Balinovac – Zavižanska (Velika) Kosa, Velebitski botanički vrt u sjevernom, te specijalni rezervat šumske vegetacije Štirovača u srednjem Velebitu. S pravom Velebit danas nazivamo PARKOM NACIONALNIH PARKOVA.
Prirodne znamenitosti Velebita upotpunjuju još i znanstveno i turistički najvrjedniji speleološki objekti u Hrvatskoj – Cerovačke pećine (južni Velebit) i Lukina jama (sjeverni Velebit) te mnoge manje špilje i jame, kao i niz značajnih geomorfoloških (Kiza, Tulove grede, kuk Stapina itd.) i hidroloških objekata (vrelo i tok Zrmanje itd.).
Više informacija na:
http://www.pp-velebit.hr